Nove metode u poligrafskom ispitivanju

Kao i svugdje u svijetu, tako i u Sloveniji se koriste već poznate i uvriježene metode poligrafskog ispitivanja koje su i standardizirane. Ipak Slovenija je otišla i korak dalje u razvoju metoda poligrafskog ispitivanja, za što je zaslužan poznati i višestruko nagrađivani poligrafist Ladislav Krajnc (Komat, 2011).

Metoda koju je razvio Krajnc, našla je uporište u indirektnoj metodi ispitivanja, a zasniva se na  vizualnom poticaju.

„Ako pokušamo da je definišemo, mogli bi da kažemo da je vizualna metoda način korišćenja metode testa vrhunca napetosti ili testa poznavanja kritičnih činjenica u vezi sa krivičnim delima, gde ispitaniku prikazujemo različite predmete, fotografije, odnosno zapise itd., čime pobuđujemo kod ispitanika emotivne reakcije, koje beleži poligraf. Kod vizuelne metode, u poređenju sa klasičnim POT-om, IR i R pitanja, zamenjuju IR i R predmeti, fotografije ili drugi vizuelni mediji“[1]  (Krajnc, 2007)

Razlozi za razvoj ove metode Krajnc je pronašao u izreci „slika vrijedi hiljadu riječi“ i pokazalo se veoma dobrom i uspješnom metodom iz razloga što fotografsko pamćenje kod većine osoba i duže traje, a lakše je i potaknuti sjećanje na protekle događaje, posebno na same detalje događaja, koji su u predistražnom postupku od velike važnosti. Neki naučnici tvrde da ljudsko oko percipira preko 80% – 90% svih nadražaja iz okruženja.

Neke od prednosti vizualne metode poligrafskog ispitivanja:

  • Bez obzira na način prikazivanja (predmeta u živo ili fotografijom), manja je mogućnost grešaka prilikom definiranja određenih pojmova, što je naročito važno sa psihološkog aspekta.
  • Prednosti vizualne metode ogledaju se i kod opisivanja predmeta koje je teško opisati a koje u prirodi možemo različito da nazovemo.
  • Metoda se pokazala uspješnom i kod svladavanja dijalektičkog i jezičnog ograničenja pri konverzaciji ispitivač-ispitanik ili kod osoba sa poteškoćama sluha.
  • Slučajevi kada su određeni test-formati uništeni ili nedostupni (kada ispitanik samo ima saznanja o predmetima ali ih nije vidio), moguće je pribaviti približno identične fotografije i snimke spornog predmeta koji mogu uspješno izvesti test vrhunca napetosti ili test poznavanja kritičnih činjenica vezanih za djelo.
  • Zamjetan je uspjeh i kod predmeta koje ispitanik dobro poznaje, kada mu se pri ispitivanju postavlja na uvid 7-10 gotovo identičnih ili sličnih predmeta.
  • Uspjeh kod prepoznavanja predmeta koje je počinitelj registrirao prije počinjenja, u toku ili nakon izvršenja kaznenog djela, a koje nije moguće prenijeti u prostor.
  • Postizanje veće tenzije kod recidivista;
  • Prepoznavanje suučesnika kaznenog djela;
  • Smanjena mogućnost „isključenja“ emocija;
  • Uspješna kada se radi o štampanim i pisanim materijalima;
  • Može biti sastavni dio audio metode (npr. dva testa sa audio uz dodavanje detalja vizualnom metodom).

Javlja se potreba da se poligrafist uključi od samog početka uviđaja u kazneno djelo, naročito kada su u pitanju teža kaznena djela, jer tom prilikom poligrafist može da stvara svoje verzije i pravi sliku koju je mogući počinilac precipirao, kako bi i prije ispitivanja mogao napraviti listu pitanja koja će dovesti do uspjeha i u vođenju postupka, a što će korištenjem vizualne metode dovesti do sigurnog prepoznavanja.

Posebna pažnja se pridaje i samoj pripremi fotografija, koja je prije dolaska digitalne fotografije bila otežana, jer pozadina svake fotografije mora biti identične ili potpuno različite boje, izuzev fotografija za koje je poželjno da su napravljene ili na licu mjesta događaja ili u prirodnom okruženju, te je poželjno da su fotografije oštre (jasne) što ih ni po čemu međusobno neće izdvajati jednu od druge. Vodi se računa i samoj veličini predmeta, pa je najbolje fotografije prilagoditi njegovoj stvarnoj veličini, kako relevantni predmet ne bi bio fotografiran nerealno i u nekoj iskrivljenoj fotografiji, dodajući mu test fotografije većih i manjih predmeta, koje radi sugestibilnosti izdvajamo prije konačnog broja pripremljenih fotografija.

Ukoliko se poligrafsko testiranje vrši u prirodi, u njihovom fizički pojavnom obliku, neophodna je suradnja poligrafskog asistenta koji mora pokretima i ponašanjem biti usklađen sa poligrafistom. Asistent prinosi predmete uvijek u jednakom vidnom polju ispitanika, pokazujući ih u jednakom vremenskom intervalu za svaki predmet.

Prije samog početka testiranja, ispitanik se određenim metodama i stimulira na način da se upozori kako će mu biti prikazani predmeti, među kojima je i onaj koji je u vezi sa kaznenim djelom, te mu se može dozvoliti i uvid u fotografije i predmete koji će mu biti predstavljeni u toku samog testiranja. Ukoliko poligrafist odluči ispitanika ostaviti na samo dok pregleda predmete i fotografije, moguće je prikriveno ga i promatrati iz razloga što ispitanik iz straha od „izdaje“ izbjegava pregledati predmete u prisustvu poligrafiste. Tom prilikom ključnu ulogu ima prepoznavanje njegove neverbalne komunikacije, te promatranje simptomatske slike laži. Moguće je ne prikazivati predmete i fotografije prije samog ispitivanja. Iz navedenog proizlazi koliku ulogu ima poznavanje psihologije koju u Sloveniji, poligrafisti dobivaju tijekom izobrazbe.

Unatoč dokazanim prednostima, vizualna metoda ispitivanja ima i svoje nedostatke, koji se ponajviše ogledaju u kvaliteti i vremenu nastanka kako relevantnih, tako i irelevantnih fotografija koje se ispitaniku imaju prikazati. Pogrešno je relevantni predmet prikazati kao irelevantni. Greške se javljaju i u načinu usmjerenog ispitivanja, koje ako je nestručno i prethodno dobro pripremljeno može odati relevantno pitanje.

Jedna od važnih napomena pri pripremi vizualne metode ispitivanja, jeste i provjera kvalitete vida ispitanika (da li se služi pomagalima kao što su sočiva ili naočale za vid).

Uz poštivanje svih mjera opreza i organizacije, vizualna metoda daje veliki broj uspješnih rezultata u otkrivanju upletenosti ispitanika u kazneno djelo.

[1] Izvr.citat koji je sa slovenačkog na srpski prevela Euro Prevalajska Agencija d.o.o. za potrebe izlaganja i objave u zborniku radova Međunarodne konferencije poligrafista, održane u Beogradu 2007.god.