Povijest detektivske djelatnosti
U svom pravom „institucionaliziranom“ obliku privatna sigurnost vidljiva još početkom XVII stoljeća u Engleskoj sa pojavom Crkvenih Parohijskih patrola u Londonu i drugim gradovima, tek sa prvim privatnim detektivom Alanom Pinkertonom i njegovom detektivskom agencijom otvorenom 1850. godine u Chicagu počinje privatno institucioliziranje ove oblasti sigurnosti. Činjenica da je u tom vremenu „divljeg zapada“ Pinkerton vršio osiguranje novca prilikom transporta kočijama ili vlakovima, ili da je vršio osiguravanje predsjednika Linkolna govori o početcima zakonski institucionalizirane privatne sigurnosti i detektivske djelatnosti.
Alan Pinkerton[1] rođen u Škotskoj emigrirao je u SAD, a otac mu je poginuo kao policajac dok je Alan bio još uvijek mali dječak. 1850. godine, nakon 4 godine kao zamjenik šerifa u Cane Countiu u Ilinoisu, Pinkerton je imenovan zamjenikom u Cook Countiju u Chicagu. Kasnije postao je specijalni agent Američkog poštanskog odjeljenja, i prvi i jedini policijski detektiv Chicaga. Napustio je policiju i formirao prvu privatnu detektivsku agenciju, koja se specijalizirala u pružanju usluga istrage i zaštitarskih usluga za željeznice i industrijske organizacije.
Pinkertonova reputacija „glavni detektiv“ dovela ga je na nivo državne a kasnije i svjetske popularnosti. Tijekom Građanskog rata, Pinkerton i njegovi agenti organizirali su sistem za obavještajne poslove i kontrašpijunažu za Uniju. Nakon građanskog rata Pinkerton se vratio privatnoj sigurnosti, i dijelom zbog malog broja javnih agencija za provedbu zakona koje su bile dijelom limitirane jurisdikcijom, on je izgradio jedinu istražnu agenciju sa stvarnim državnim mogućnostima.
1889. godine Brink Incorporated je formirao agenciju za zaštitu imovine i novca. 1909. godine William J. Burns Inc. formira privatnu detektivsku agenciju i postaje istražna ruka Američke Bankovne Asocijacije. Pinkerton, Brinks and Burns kompanije i danas posluju na tržištu.
U isto vrijeme sa osnivanjem i rastom „originalne trojke“ razne željezničke udruge dobivaju političku snagu i državne strukture donose “Railrods policijski Akt“ koji daje mogućnost da željeznice uspostave svoje sigurnosne snage sa punim policijskim ovlastima. Do 1914. godine u SAD je bilo preko 12 000 željezničkih policajaca na terenu. Ovaj akt je preteča onom što se danas u terminologiji privatne sigurnosti nazivamo – unutarnja služba zaštite.
Allan Pinkerton[2], rođen 25. augusta 1819. godine u Glasgowu u Škotskoj, bio je sin tkača i „povremenog“ policajca. Otac mu umire kad je Allan imao samo osam godina. Napušta školu i radi kao pripravnik tkalac za jedan penny dnevno. U svojim ranim dvadesetima postaje aktivan u radničkom pokretu koji se borio za reformu Britanskog Parlamenta. Kao rječit govornik i pobornik građanske neposlušnosti njegovi radikalni stavovi nisu prošli neprimijećeno, te se ubrzo raspisuje nagrada i daje dozvola za njegovo uhićenje. Svjestan situacije, Allan se ženi svojom djevojkom, pakuje kofere i imigrira u Ameriku 1842. godine. Nakon dolaska živi i radi kao bačvar u malom gradiću Dundeeu, u Illinoisu koji se nalazi na sjevero-zapadu Chicaga. Već svoje prve godine u novoj domovini Allan otkriva grupu falsifikatora, te u jednom slučaju i sam učestvuje u uhićenju osumnjičenog prevaranta. Uvidjevši njegov detektivski talent, šerif Cook ga zove u Chicago da bude njegov zamjenik.
Allan napušta posao sa bačvama i u roku jedne godine postaje Chicagov prvi stalni detektiv. 1850. godine napušta svoj državni posao i osniva svoju privatnu detektivsku agenciju. Jedna od prvih ovakve vrste Pinkertonova Nacionalna Agencija je već u samom početku imala mnogo posla, istina samo u okrugu Chicaga, ali kasnije su klijenti dolazili iz čitave zemlje tražeći usluge novog poznatog detektiva. Usporedo sa otvaranjem svoje agencije, sredinom 50-ih, nekoliko biznismena je uvidjelo potrebu za većom kontrolom nad svojim uposlenicima. Njihovo rješenje je bilo da sponzoriraju privatni detektivski sistem. U veljači 1855. godine nakon konsultacija sa šefovima šest srednje-zapadnih (midwestern) željeznica, potpisuje sa njima nekoliko unosnih ugovora i otvara jednu takvu agenciju u Čikagu. Razlog tome, što je jedna privatna firma bila sponzorirana, a ne redovne policijske snage, je bila i činjenica tog vremena u kome je većina lokalnih policijskih snaga bila nedovoljno popunjena ljudstvom i nedovoljno plaćena, a često i korumpirana. U takvoj situaciji oni nisu bili spremni da krenu u potjeru za opasnim kriminalcima, a naročito onim koji su napustili njihovu zonu nadležnosti. Ubrzo je postalo poznato da će Pinkertonovi ljudi poznati kao „Pinks“, loviti kriminalce s jedne strane Amerike na drugu. Sa operativcima širom zemlje, uredi Pinkertonove Nacionalne Detektivske Agencije su postali baza podataka kriminalnih aktivnosti. Pinkerton je bio čovjek koji je prvi osmislio traženje kriminalaca putem poznatih potjernica. Njihova se upotreba ubrzo proširila među policijom i drugim detektivskim agencijama. Do 1870. godine Pinkertonova je Agencija imala najveću kolekciju potjernica u svijetu. Čim bi neki izvršeni zločin dospio u novine terenski operativci bi slali članke sa punim izvješćem u centralu, gdje bi se arhivirali u dosjee o svakom posebnom kriminalcu. Bilo je dovoljno da se zločin desi te da se agenciji pošalju svjedočenja očevidaca, pa da na osnovu toga i „modus operandi“, Pinkertoni pošalju ime izvršioca te njegovu sliku i detaljan opis, koja će dovesti do njegovog uhićenja u sljedećem gradu.
U siječnju 1861. godine u svanuće Američkog građanskog rata, Samuel Morse Felton, predsjednik Wilmington & Baltimor željeznice, poziva „Pinkertone“ u Baltimor. Naime simpatizeri „Južnih“ secesionista su prijetili sabotažom ovih pruga. Pored vlasnika željeznica, to također nije odgovaralo ni Federalnim vlastima jer su željeli da linije snabdijevanja ostanu redovne u nadolazećem periodu otvorenih sukoba između Sjevera i Juga. U toku svoje istrage Pinkerton i njegovi ljudi dolaze do informacija koje nagovještavaju zavjeru za ubistvo Predsjednika Linkolna prilikom njegovog prolaska kroz Baltimor na putu za njegovu inauguraciju u Vašingtonu. Brzo reagirajući presreće Linkolna u Filadelfiji i uvjerava ga da promjeni raspored putovanja. U toku ovog dramatičnog putovanja, prilikom kojeg je i prerušio predsjednika u staru ženu, sjekao telegrafske žice te zabranio promet svih vlakova na ovoj ruti do sigurnog dolaska u Washington. Jedini problem ovog herojskog djela je bila Kongresna istraga koja je uslijedila neposredno poslije tog događaja, a koja je utvrdila da uopće nije ni bilo zavjere. Bilo kako bilo, Pinkerton je tu „brilijantnu“ reakciju okrenuo u svoju korist dobivši zadatak da stvori i organizira Tajnu službu (US Secret Service) u čiji su sastav ušle i dvije dame. Pošto je u to vrijeme bjesnio građanski rat u Americi, zadatak službe je bio skupljanje obavještajnih podataka sa terena uglavnom vojnog karaktera. Tajna Služba je također imala i zadatke kontraobavještajne djelatnosti. Njihov najpoznatiji uspjeh ovog tipa je uočavanje i uhićenje najpoznatijeg i najljepšeg špijuna Juga Gospođu Rosie ‘O Neal Greenhow koja je svesrdno koristeći svoj šarm i ljepotu dolazila do najvažnijih planova i specifikacija o snazi u ljudstvu i naoružanju Unionista. Tijekom rata Allan Pinkerton stvara podugačku listu snažnih poznanstava, među kojima su bili najvažniji ljudi Sjevera. To je osiguralo njegov jak utjecaj u vremenu koje je dolazilo poslije rata.
Neke od povijesnih činjenica nastanka privatne detektivske djelatnosti i obavljanja poslova istražitelja su polazišna osnova za razumijevanje mogućnosti i širokog djelovanja.
Sa našim partnerima, u mogućnosti smo pružiti široku paletu poslova s ciljem postizanja uspjeha u povjerenim zadaćama. Svaki zadatak je individualan i na svoj način kompleksan, tako da se nemate razloga ustručavati pitati samo za savjet kako bi zajedno došli do najboljih rješenja.
[1] Više u : Dio III, Privatna sigurnost u SAD, str.111.
[2] Sigmund A. Lavine., „Allan Pinkerton – America’s First Private Eye“ NY: Dodd, Mead & Co., 1963., str.12.