Forenzična biometrija
U 19. stoljeću su započeli veliki pokušaji identifikacije osoba koje su počinile kaznena djela, tako da je francuski znanstvenik Alphonse Bertillon 1882. godine, objavivši svoj rad Bertillonage, uveo metodu klasifikacije mjerenjem i opisivanjem fizičkih karakteristika osoba (ruku, nogu)… nazvanu antropometrija.
Bertillon je kao naučne činjenice za osnovu metode postavio: 
- Da se kostur čovjeka razvija do dvadesete godine života, a da kasnije ostaje nepromjenjiv,
- Da svaki čovjek ima individualne razmjere kostura koje su neponovljive, odnosno da ne postoje dva čovjeka u cijelom svijetu čije se dimenzije kostura u potpunosti podudaraju,
- Da se mjerenjem pojedinih dijelova tijela može kasnije sa sigurnošću identificirati registrirano lice
Potreba za identifikacijom i označavanje osoba, posebice onih koji svojim postupcima (nepoćudnim ponašanjem ili činjenjem kažnjivih djela) odstupaju od prihvaćenih normi društvene zajednice, postojala je u najstarijim razdobljima ljudske povijesti. Nehumane metode identifikacije sakaćenjem ili žigosanjem, vremenom su zamijenjene metodama subjektivne procjene policijskih agenata, da bi razvoj znanosti i tehnike u 19 stoljeću omogućio uvođenje objektivnih metoda.
U 21. stoljeću, zahvaljujući tehnološkom razvoju čovječanstva i napretku računarske tehnologije, ponovo se u upotrebu vraćaju biometrijske metode mjerenja raznih dijelova ljudskog tijela (vene na rukama, mjere lica, 3D metoda, itd), sve poznate metode se digitaliziraju, a uvode se i nove poput DNK/DNA metode, analize glasa, analize mirisa, dok se postepeno razvija i metoda analize statusa zuba.
Osobni opis jedan je od najstarijih načina registracije i identifikacije osoba. Znanstveno ga je obradio Alphons Bertillon. Osobni opis za potrebe identifikacije znatno se razlikuje od osobnog opisa u svakodnevnom životu građana. Ustvari, osobni opis je opisna slika riječima (Portrait parle), koja ima svoju statičku i dinamičku dimenziju. Temelj kriminalističkog osobnog opisa za potrebe identifikacije predstavljaju osnovne kategorije podataka, a to su: spol, dob, rasa, veličina, boja, morfološki podaci, opći podaci i osobiti osobni znaci. Od tih elemenata sastavlja se osobni opis. Osobni opis danas je još uvijek jedan od elemenata suvremenog sustava identifikacije. Danas se u kriminalističkoj praksi težište stavlja na utvrđivanje onih elemenata fizionomije, vladanja, navika koji su svojstveni određenoj osobi i prema kojima se ona razlikuje od drugih osoba. Osobni opis koji koristi policija pri identifikaciji temelji se na Bertillonovom „kriminalističkom“ osobnom opisu. Za sastavljanje takvog osobnog opisa potrebno je poznavati metode. Upravo principi i metode po kojima se sastavlja kriminalistički osobni opis čini ga različitim od osobnog opisa na koji su navikli građani pri opisivanju osoba. Od niza bitnih elemenata: visine, stasa, oblika i boje lica, kose, očiju, obrva, nosa, brade, brkova, usana, usta, čela, oblika glave, ušiju, posebnih znakova, posebnosti, odjeće, navika – sastavlja se potpuni osobni opis. Počinitelj kaznenog djela u pravilu izbjegava ostvarivati kontakt s mjestom događaja, predmetima i drugim osobama, pa je mogućnost pronalaska materijalnih tragova minimalna. Međutim, vrlo je velika mogućnost da je počinitelj u nekoj fazi počinjenja kaznenog djela bio viđen (možda snimljen ili zabilježen zapisom ali rjeđe) pa se tako pribavljen osobni opis može koristiti pri njegovoj identifikaciji. Suvremene biometrijske metode identifikacije u ovoj domeni imaju maksimalnu mogućnost angažmana. Osobni opis zapravo je opis osobe kojim je ona „oslikana riječima“. Osobni opis i kasnije identifikacija temelji se na metodama anatomije, biometrije, fiziologije, biologije, sudske medicine, psihologije i drugih grana znanosti. Kada razmatramo vrijednost osobnog opisa moramo imati u vidu smisao ovakvog prikupljanja podataka za daljnje korištenje u kriminalističko-identifikacijskim bazama podataka od različitih skupina osoba pa tako imamo:
- opis poznate osobe-počinitelja kaznenog djela,
- osobni opis nestale osobe
- opis nepoznatog mrtvog tijela
Nekada je osobni opis sam ili uz pomoć antropometrije služio za identifikaciju uhićene osobe, a danas se najčešće koristi za identifikaciju osobe za kojom se traga ili prilikom raspisivanja potraga s time da se ista upotpunjuje sa fotografijom. Uz kvalitetan osobni opis kvalificirana i stručna osoba sposobna je uz suradnju očevica ili žrtve, izraditi foto-robot tražene osobe.
Fotogrametrija, jedna od mjernih metoda koja punu primjenu doživljava u identifikaciji nepoznatih i maskiranih počinitelja razbojništava koji su snimljeni sigurnosnim videonadzorom. Najnoviji primjeri su 3D fotogrametrijska antropologija i 3D facijalna rekonstrukcija. Obje metode značajne su u domeni identifikacije nepoznatih počinitelja kaznenih djela i u domeni identifikacije pronađenih nepoznatih leševa s uništenim mekim tkivom. U okviru biometrije razvijena je 3D biometrijska antropologija.
Primjena ove metode vrlo je zanimljiva, jer se fotogrametrijskom metodom može vrlo precizno izmjeriti pojedine dijelove tijela osobe, te na osnovi tih mjera i određenih proporcija razlikovati tu osobu od svih drugih. Primjenom fotogrametrije moguće je „izmjeriti“ dimenzije nepoznate osobe poput; visine, dužine stopala, obima glave, a ako postoji osumnjičena osoba, usporedbom se može izvršiti eliminacija ili potvrda istovjetnosti.
3D fotogrametrijska antropologija i 3D facijalna rekonstrukcija su metode identifikacije koje se temelje na geodetskim disciplinama fotogrametriji i stereofotogrametriji.
3D fotogrametrijska antropologija je metoda kojom se iz snimaka dobivenih videokamerama (npr. iz postojećeg sistema videonadzora) uz pomoć odgovarajućeg softvera mogu izmjeriti pojedini dijelovi tijela osobe, te na osnovu tih mjera vrlo precizno razlikovati tu osobu od drugih.
Ova metoda doživljava punu primjenu pri kriminalističkom istraživanju u postupcima identifikacije nepoznatih i maskiranih počinitelja razbojništava ili drugih sličnih kaznenih djela, prilikom kojih su počinitelji snimljeni kamerama videonadzora ili drugim sustavima tehničkog snimanja.
Osim identifikacije osoba, moguće je napraviti i identifikaciju predmeta. U slučajevima kada smatrate da su fotografije ili snimke neuporabljive, prije nego ih odbacite, obratite nam se za savjet i pomoć.